Sadržaj
Planinarenje
Uspon na vrh Veliki Štuoc
By Ana i Momir
Veliki Štuoc (1654mnv) je planinski vrh koji se nalazi u selu Gornja Brezna i čini dio masiva planine Vojnik.
Gornja Brezna sa Donjim Breznima čine selo Brezna, udaljeno oko 35km od Nikšića. Gornja Brezna (na oko 1000mnv) predstavljaju visoravan, ušuškanu između kanjona rijeke Komarnice i okomitih vrhova, od kojih je jedan upravo Veliki Štuoc.
Gornja Brezna su Momirovo rodno mjesto. Gdje sada često boravimo kako bi turistima (koji su naši gosti), upriličili ugodan boravak i obilazak prirodnih ljepota i planinarskih vrhova. Tako je bilo i prethodnog vikenda, kada smo se odlučili da odradimo ovu, za nas lokalnu, ali uvijek jednako privlačnu turu.
Vrh Veliki Štuoc je privlačan zbog njegovog oblika koji podsjeća na priramidu. Ali i zbog nevjerovatnog pogleda koji se pruža sa samog vrha. Uspon je srednje težine, sa visinskom razlikom od oko 600m.
Od našeg gazdinstva sa vikendicama, do mjesta u samom podnožju Štuoca, odakle počinje planinarska staza, treba 10ak minuta hoda. Mi smo taj dio put prešli autom, jer smo nosili zimsku opremu ( skije, krplje, štapove…). Odmah po izlasku iz auta nas je dočekao snijeg.
Planinarska staza
Planinarska staza, koja vodi do vrha, je lako uočljiva, jer skoro cijelim putem prati put koji je napravljen za održavanje dalekovoda. Velikim dijelom puta se krećete upravo ispod dalekovoda. Staza nekad ide direktno od jednog do drugog, nekada ih zaobilazi. Pa je važno da uvijek pratite put koji je širok i vidan, kako ne biste skrenuli sa staze.
Za nas je ova tura mnogo atraktivnija u zimskim uslovim, dok je ljeti ljepše ići kroz samu šumu.
Put kroz šumu još uvijek nije markiran, pa ćemo priču o tom usponu ispričati kada se završi markiranje staze.
Iznenadila nas je visina sniježnog pokrivača, s obzirom na to da je već bio kraj marta i da je vrijeme posljednjih dana bilo toplo. Planina se očigledno još uvijek nije predala proljeću.
Predio planine Vojnik, pa i Veliki Štuoc, su bogati divljim životinjima, pa su se u snijegu mogli vidjeti tragovi zeca, lisice, ali i vuka i medvjeda. Zbog činjenica da je ovaj predio bogat krupnom divljači, potrebno je biti dodatno pažljiv. Primijeniti određene mjere predostrožnosti, govoriti glasno, kretati se u većim grupama, voditi psa sa sobom…
Znakovi pored puta 🎯
Put koji ide ispod dalekovoda pratite sve dok ne dođete do stuba sa čije desne strane se nalazi veliko stablo. Na njemu je planinarska markacija ispod koje piše V.Š. (Veliki Štuoc). Crvena strelica koja pokazuje da skrenete desno kroz gustu šumu ka završnom usponu na Veliki Štuoc.
Put kroz šumu od ovog dijela do samog vrha je odlično markiran, pa ćete bez problema proći ovaj dio staze.
Nakon izlaska iz šume dočekaće vas pogled na vrh i završni uspon.
Vršni dio Velikog Štuoca je go, bez visokog rastinja, a ljeti je pokriven borovnicima koje su pravo osvježenje za umornog planinara.
Po izlasku iz šume uvidjeli smo da je vjetar oduvao sav snijeg sa vrha i da je pred nama kratka dionica pokrivena snijegom.
Nakon čega ćemo morati skinuti opremu i nastaviti bez skija i krplji.
Snijeg je počeo da puca…
Međutim, poslije nekoliko koraka, snijeg pod našim nogama je počeo da puca u pločama. To nas je iznenadilo, jer smo očekivali da je već dovoljno stabilan.
Nijesmo bili sigurni da li se ispod snijega možda nalazi nisko rastinje (mali borovi i žbunje) pa se snijeg zbog toga lomi. Ali kako se ista stvar dešavala i meni i Momiru, to nam je bio znak da bi mogla da se pokrene lavina.
Ja sam odlučila da promijenim smjer i izađem direktno na greben na kome nije bilo snijega. Dok je Momir, koji je bio ispred mene, uspio da pređe ovaj dio bez izlaska na sami greben.
Kada smo stigli do dijela na kome više nije bilo snijega, skinuli smo krplje i skije i uspon završili bez njih.
Za mene je ovo bilo lakše, jer je prednost krplji upravo u tome što ih možete vezati-prikačiti na svake planinarske cipele. Pa sam ja uspon završila u gojzericama u kojima inače planinarim.
Pošto se kretao na turnim skijama, Momir je ovaj dio prešao u pancericama.
Na vrhu smo uživali u nevjerovatnom pogledu na selo Gornja Brezna, na kanjon rijeke Komarnice, vrhove Durmitora, na masiv Vojnika koji je bio okovan dubokim snijegom.
Čini mi se, na koju god stranu da se čovjek okrene, na šta god pogled da zaustavi, neizmjerno će da uživa i odmori.
Na vrhu smo bili sve dok nas vjetar nije opomenuo da krenemo nazad, ka kući.
Polako smo se spustili niz vršni dio koji je strm, pokriven busenovima trave i ponekim kamenom. Zbog iskustva pri usponu sa nestabilnim snijegom, odlučili smo da se vratimo drugim putem.
Skije i krplje smo uzeli u ruke i zaobišli ovaj dio grebenom, koji nije bio pokriven snijegom.
U susret novim turama
Ja sam se polako spuštala na krpljama uživajući u možda poslednjoj zimskoj turi ove godine.
Iako se radujem ljetnjim planinarskim turama, kada je ranac mnogo lakši i manje je opasnosti u planini, znam da će ljeti nedostajati svježina koju može da pruži samo zimsko planinarenje.
